Образовна авантура Завичајног Музеја Књажевац

Zavičajni muzej Knjaževac

Zavičajni muzej Knjaževac nalazi se u Karađorđevoj ulici br. 15, u zgradi koja je sagrađena 1906. godine kao dvojna porodična stambena zgrada u vlasništvu porodice Sibinović, nekadašnjih vlasnika rudnika „Dobra sreća“ u Vini.

Danas je ovaj objekat spomenik kulture. Pripada vrsti kulturnih dobara građanske arhitekture sa stilskim karakteristikama značajnim za period sa početka 20. veka.

U cilju da se spomenik kulture revitalizira i time obezbedi prostor neophodan za adekvatno čuvanje, naučno istraživanje i prezentaciju muzejskih predmeta, sve to u skladu sa zahtevima moderne muzeologije i savremenog posetioca, javila se potreba za menjanjem dotadašnje muzejske koncepcije u novu, koja bi dodatno angažovala posetioce da aktivno učestvuju u edukaciji i sadržajima muzeja. Projekat sanacije, revitalizacije i rekonstrukcije spomenika kulture, arhitekte Sime Gušića, izrađen je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Niš.

Pri samoj revitalizaciji spomenika, obzirom na značaj i funkciju objekta, vodilo se računa o očuvanju bitnih istorijskih karakteristika, autentičnog izgleda spoljašnjeg dela zgrade, njene lokacijske dispozicije, simetričnosti objekta i njegove sekundarne plastike, dok su se bitne promene odnosile na unutrašnji prostor i to uglavnom u smislu stvaranja jednog jedinstvenog prostora u odnosu na prethodne intimne odeljke stambene kuće. Ovim se izbeglo izdvojeno izlaganje muzejskog materijala, u vidu zbirki, tako da se sada u objedinjenom muzejskom prostoru izlaže nedeljiv program sa istaknutim pojedinim podcelinama ili detaljima. Ova muzejska postavka, određena koncepcijom muzeja, ima zavičajni karakter ali ne i lokalnu isključivost, već je otvorena za komunikaciju sa širim područjem i događajima koji uslovljavaju pojavu novog muzejskog materijala, čiji bi sadržaj bio promenljiv u odnosu na nova naučna saznanja.

Muzejska postavka je trebalo da obuhvati hronološki i tematski izložene originalne predmete, ili izuzetno kopije predmeta iz ovog kraja koji se čuvaju u muzejima Beograda, Niša i Zaječara, prikazane kao kulturno-istorijske podceline: priroda i ljudi, praistorija knjaževačkog kraja, protoistorija-predrimsko doba, rimsko doba, Vizantija-Sloveni, Srednji vek, numizmatika, doba Turaka, borba za oslobođenje od Turaka, Prvi i Drugi ustanak, Gurgusovac i Gurgusovačka kula, Srpsko-Turski ratovi 1876-1878, Timočka buna, radnički pokret 1895-1918, radnički pokret 1918-1941. Ovim bi bila omogućena celovita interpretacija prirodnih bogatstava, kulturno-istorijskog nasleđa, ali i uključivanje muzeja kao aktivnog činioca u kulturnom životu grada i u obrazovanju njegovih stanovnika i posetilaca. Ipak, ova postavka nije do kraja izvedena prema prikazanom sinopsisu.

Obzirom na nedostatak sredstava, prema pomenutom projektu nadležnog zavoda uređeno je samo levo krilo objekta. U ovom prostoru bile su izložene prirodnjačka, geološka, arheološka zbirka od praistorije do srednjeg veka, deo zbirke oružja iz različitih perioda. Pored toga tu je bio izložen deo etnološke i kulturno-istorijske zbirke. Ispostavilo se da prostor kao i korišćene vitrine za izlaganje nisu dovoljni da se prikaže veoma bogat i raznovrstan fond Zavičajnog muzeja. Nova postavka otvorena je 26. oktobra 1996. godine. Preostalo je da se prema pomenutom projektu izvrši adaptacija i uređenje drugog, desnog krila zgrade kojim bi se obezbedio prostor za izlaganje kulturno-istorijske, etnološke i umetničke zbirke, kao i galerijski višenamenski prostor.

2001. godine sredstvima Ministarstva kulture započinju se radovi na sanaciji, adaptaciji i revitalizaciji desnog krila objekta u Karađorđevoj 15. Na spratu je nakon završetka radova obezbeđen prostor za izlaganje pomenute građe koja bi dalje hronološki prikazala razvoj knjaževačkog kraja, predstavljanjem specifičnih elemenata tradicionalne seoske i građanske kulture. U prizemlju zgrade formiran je i izložbeni prostor. 2005. godine nabavljene su i neophodne vitrine za izlaganje, a prema sinopsisu Dušice Živković, muzejskog savetnika etnologa muzeja i arhitekte Branke Borojević Džokić i stručnih saradnika iz muzeja: akademskog slikara mr Dragoslava Živkovića, kustosa istoričara umetnosti Milene Milošević Micić, kustosa arheologa Bojane Ilijić i etnologa Jelene Kurtić koncipirana je i delom postavljena etnološka postavka, a uz stručnu pomoć višeg kustosa etnologa Suzane Antić iz Narodnog muzeja Zaječar. Predmete su za postavku pripremili konzervatori Zavičajnog muzeja Knjaževac Vasil Todorov i Tomislav Živković. Fotografije koje su u stalnoj postavci snimio je Saša Milutinović.
2011. godine realizovana je adaptacija prostora arheološke postavke zahvaljujući direktorima Dušici Živković, Mileni Milošević Micić i Srbislavu Đorđeviću. Adaptaciju same arheološke postavke priredila je kustos Bojana Ilijić.

Posebno blago knjaževačkog muzeja predstavlja etnološka zbirka dvopređnih čarapa, otkupljena od Vidosave i Svetozara Popovića, zaslužnih kolekcionara. Zbirku najvećim delom čini 675 etnografskih predmeta sa kraja 19. i početka 20. veka i jedinstven album u svetu sa 240 čarapa nacrtanih u prirodnoj boji i veličini, kao i album ornamenata u boji i crno-beloj tehnici. Zbirka je izložena kao poseban Muzej čarapa u okviru stalne postavke muzeja prema konceptu Dušice Živković.

Novo vreme i nova politika kuće uticali su na formiranje još jednog odeljenja koje se bavi edukacijom i odnosima sa javnošću. Galerijski prostor po otvaranju predstavlja žilu kucavicu muzeja. Svi programi novoformiranog odeljenja kao i izložbe, a o kojima će biti reči u posebnom tekstu, realizuju se najvećim delom baš u ovom prostoru.

Nakon delimičnog uređenja i dvorišnog prostora omogućena je živa kulturna delatnost. Brojne muzičke, književne večeri, prezentacije i promocije, kreativne radionice održavaju se od proleća do jeseni u dvorištu Zavičajnog muzeja.

U vreme kada u muzeju nema nekog tematskog programa ili izložbe, zahvaljujući ljubaznosti knjaževčanina Momčila Moše Todorovića, vlasnika Galerije "Radionica duše" u Beogradu, već više od jedne decenije izlažu se dela nekih od najznačajnijih savremenih srpskih slikara kao i onih koji su stvarali i u 20. veku poput Peđe Milosavljevića, Ljubice Cuce Sokić, Milana Konjovića, Milivoja Nikolajevića, Aleksandra Cvetkovića, Dade Đurića, Uroša Toškovića i mnogih drugih.